Niz masivnih bijelih rebara obavija stadion, ritmizira pročelje i jasno pokazuje konstruktivnu logiku građevine. Između nosača ostaju otvorene promenade, tribinska konstrukcija i ostakljeni javni sadržaji, dok se krov radijalno širi prema središnjem otvoru. U anketnom dijelu modelirani park razvija se u dvije razine: središnja zelena os povezuje Maksimir i Borongaj, a uzdignuti krajolik prekriva dijelove programa, oblikuje trgove, rekreacijske zone i zelene krovove te povezuje stadion, bazen, atletiku i dvorane.

U trećem krugu eliminirani su dobro razrađeni, ali generički projekti, prijedlozi hermetičnog odnosa prema javnom prostoru, projekti s nedovoljno razrađenim konstrukcijskim sustavom te financijski zahtjevna rješenja ili rješenja koja nisu dovoljno jasno izražavala primarni program.

Velik broj radova ponudio je dobro artikuliran, ali nedovoljno specifičan odnos prema lokaciji i njezinu nasljeđu. Posebno je zanimljiv bio projekt koji je zadržavao dijelove postojeće konstrukcije, no takav pristup nije bio izvediv zbog potrebe za njezinim uklanjanjem uslijed utvrđenih konstrukcijskih nedostataka.