Prijedlog uspostavlja uređeni sustava volumena, javnih platformi i komunikacija, čija međuodnos proizlazi iz položaja postojećeg bazenskog kompleksa Svetice. Taj početni koordinatni sustav postaje osnova preciznog urbanističkog plana budućeg sportskog kampusa, omogućujući da se postojeći i novi programi čitaju kao dijelovi koherentne prostorne cjeline.

Stadion je organiziran kao arena upuštena u uzdignuti trg i okružena racionalnim, ritmičnim rasporedom servisnih i pratećih programa. Sustav slojevitih pješačkih razina uvodi novi javni parter iznad logističke i prometne infrastrukture, povezujući Maksimir, Svetice i Borongaj. Koncept "grada iznad grada" jasno razdvaja javne i servisne tokove te prijedlogu daje snažnu infrastrukturnu logiku.

Translucentna ovojnica lebdi iznad masivne, nastanjene baze stadiona, otkrivajući laganu čeličnu konstrukciju koja se prema javnom podiju spušta poput velike rešetkaste zavjese. Stubišta, servisni volumeni i zelenilo integrirani su u postament, dok je logistika skrivena ispod uzdignutog javnog partera. U anketnom dijelu paralelni programski sadržaji, izvedeni iz osi bazenskog kompleksa Svetice, uspješno organiziraju atletiku, dvorane, vanjska igrališta i Borongaj u sustav platformi koje povezuju Maksimir s novim javnim sportskim krajolikom.

Kruto pridržavanje početnog koordinatnog sustava rezultira nizom uskih prolaza i malih stubišta unutra stadiona koja ne uspijevaju uspostaviti jasnu prostornu hijerarhiju ni uvjerljivu dominantu unutar otvorenih i zatvorenih prostora okupljanja. Potencijal kosih krovnih ploha nije iskorišten za stvaranje primjernih natkrivenih javnih prostora. Sjeverni trg podređen je ulazu u javnu garažu, dok opsežna uporaba ukopanih prostora dodatno smanjuje otvorenost i neposrednost javnog partera.