Radijalna konstrukcija od drva, čelika i betona ostaje potpuno izložena te stadion oblikuje kao otvoreni mehanički prsten s dubokim pročeljem i ritmom snažnih vanjskih okvira. Horizontalni potezi tribina, ophoda i ostakljenih etaža presijecaju konstrukcijski skelet, dok široki krov natkriva kružnu zdjelu. U anketnom dijelu kontinuirana prostorna „vrpca” povezuje Maksimir, atletiku, dvorane i Borongaj, pretvarajući se u biciklističku stazu, tribinsku nadstrešnicu, kolonade i pješačke veze.

Za drugi krug ocjenjivački sud utvrdio je dodatne kriterije vrednovanja. Oni su obuhvaćali urbanistički koncept, kvalitetu i provedivost prijedloga, integraciju građevina i javnih prostora te organizacijske i oblikovne karakteristike pojedinih građevina, s posebnim naglaskom na prijedlog stadiona.

Generičke ili pretjerano ekspresivne konstrukcije, koje snažno određuju identitet stadiona, ali su zahtjevne u pogledu izvedbe ili troškova, ocijenjene su manje primjerenima zadanom programu i kontekstu. Slično se odnosilo na materijale zahtjevne za održavanje te pretjerano oslanjanje na vegetaciju unutar stadiona.

Važan kriterij eliminacije bila je i mogućnost fazne izgradnje, uz istodobno prepoznavanje arhitektonske kvalitete artikulacije programa.