Dominatna kružna krovna ploha natkriva i objedinjuje tribine, komunikacije i terase, oblikujući stadion kao otvoreni monumentalni paviljon unutar krajolika. Prijedlog rješenja osigurava javni prostor izravno na razini glavne komunikacije, dok duboko, nastanjivo pročelje stvara natkrivene prijelaze između građevine i parka. U anketnom dijelu Maksimir se proširuje u sportski kampus sastavljen od urbanih šuma, livada, drvoreda i jasno definiranih trgova, međusobno povezanih pješačkim pravcima prema gradu i Borongaju.

Prijedlog se temelji na ideji integralnog pokrova zamišljenog kao velikog horizontalnog elementa koji stadion, javne prostore i prateće programe objedinjuje u jedinstvenu urbanu strukturu. Takav pristup projektu daje jasan identitet i snažan društveni karakter: stadion se ne razumije samo kao mjesto sportskog događaja, nego kao prošireni javni prostor namijenjen svakodnevnom korištenju stanovnika susjedstva, posjetitelja i navijača. Kompleks dodatnih sportskih sadržaja čini jasnu urbanističku cjelinu i uspostavlja čitljiv odnos između grada, parka i sportskog kampusa. Prostori ispod krova organizirani su kao grad unutar grada, s nizom manjih volumena i međuprostora koji podržavaju različite načine korištenja. Koncept naglašava otvorenost, kolektivni doživljaj i kontinuitet javnog života izvan vremena odigravanja utakmica, dok natkrivene površine stvaraju snažan okvir za okupljanje i boravak.

Zbog svoje kružne geometrije krov iskorištava vrlo velik dio raspoloživog prostora. Artikulacija kružnih i ovalnih volumena ispod krova slabi osnovnu ideju stadiona kao zajedničkog sučelja svakodnevnog života. Materijalni odnos između perforiranih betonskih elemenata i drvene obloge podgleda nadstrešnice djeluje nedovoljno koherentno.