Fluidna metalna ovojnica oblikuje stadion kao zaobljeni volumen promjenjive visine, s valovitim krovnim rubom i kontinuiranim vertikalnim brazdama koje naglašavaju njegovu meku siluetu. Tribinska zdjela ostaje jasno odvojena od vanjskog plašta, dok se oko građevine razvijaju povišene šetnice, trkačke staze i javne terase. U anketnom dijelu ista se oblikovna logika prenosi na sportske dvorane, povezane nizom mostova, trgova i parkovnih poteza između Maksimira i Borongaja.

U trećem krugu eliminirani su dobro razrađeni, ali generički projekti, prijedlozi hermetičnog odnosa prema javnom prostoru, projekti s nedovoljno razrađenim konstrukcijskim sustavom te financijski zahtjevna rješenja ili rješenja koja nisu dovoljno jasno izražavala primarni program.

Velik broj radova ponudio je dobro artikuliran, ali nedovoljno specifičan odnos prema lokaciji i njezinu nasljeđu. Posebno je zanimljiv bio projekt koji je zadržavao dijelove postojeće konstrukcije, no takav pristup nije bio izvediv zbog potrebe za njezinim uklanjanjem uslijed utvrđenih konstrukcijskih nedostataka.