Ideja „Plave vatre” prenesena je na vanjsku ovojnicu kroz niz visokih, lomljenih elemenata promjenjive visine koji obavijaju zaobljenu tribinsku zdjelu. Njihov ritam istodobno oblikuje prepoznatljivu siluetu i filtrira odnos unutrašnjosti prema okolnom prostoru, dok je cijeli volumen odmaknut od Maksimirske ulice. U anketnom dijelu atletski stadion i dvorane smješteni su na južni i zapadni dio obuhvata, povezani s Borongajem glavnom pješačko-biciklističkom osi i nizom trgova.

Za drugi krug ocjenjivački sud utvrdio je dodatne kriterije vrednovanja. Oni su obuhvaćali urbanistički koncept, kvalitetu i provedivost prijedloga, integraciju građevina i javnih prostora te organizacijske i oblikovne karakteristike pojedinih građevina, s posebnim naglaskom na prijedlog stadiona.

Generičke ili pretjerano ekspresivne konstrukcije, koje snažno određuju identitet stadiona, ali su zahtjevne u pogledu izvedbe ili troškova, ocijenjene su manje primjerenima zadanom programu i kontekstu. Slično se odnosilo na materijale zahtjevne za održavanje te pretjerano oslanjanje na vegetaciju unutar stadiona.

Važan kriterij eliminacije bila je i mogućnost fazne izgradnje, uz istodobno prepoznavanje arhitektonske kvalitete artikulacije programa.